Još u srednjem veku, zahvaljujući Svetom Savi, u Srbiju dolaze ne samo duhovne vrednosti već i znanja o medicini i lekovitim biljkama. Kao začetnik organizovane zdravstvene brige, on je u manastirima uspostavio prve bolnice i doneo medicinske knjige iz Vizantije.
U tim zapisima pominje se i aloja — dragocena biljka poznata po svojim lekovitim svojstvima. Najčešće korišćena u obliku praha („aloes“), bila je deo prirodne medicine za negu organizma, rane i varenje.
Danas, vekovima kasnije, aloja ostaje simbol prirodnog zdravlja — baš kao i nekada, kada je bila deo tradicije koju je utemeljio Sveti Sava.

